Bolje da me nema vise....
28.06.2007., četvrtak
život je jedno veliko sranje....
|
pa gdje da pocnem.... bio sam dosta dugo sretan...i vise nego sretan.... ali ko i svaki put mora se neko sranje pojaviti...neko bi rekao ljubavni problemi, ali nije tako... naime imam curu do koje mi je jako stalo, koju sam zavolio... ali ona ima velikih problema u zivotu, sve stvari koje su se u proslosti dogodile, koje su ostavile neizbrisiv trag...kojemu tesko da ima pomoci, a ja silno zelim pomoci a neznam kako i to me izjeda...ja sam bio u takvoj sitaciji ko sto je ona....bio u depri, pa mi se nista nije dalo, bjezao u svoj svjet, svjet u kojem se događaju samo dobre stvari...ali to je bjezanje od stvarnog svijeta, prestajanje da postojis...postajes samo sjenka, kao sto sam i ja bio jedno vrijeme, dok god ja nisam ulozio se napore da se izvucem iz toga, bilo je jako tesko, a niko mi nije pružao ruku da se izvucem.... ne zelim da iko prolazi borbu ko sto sam ja, a najmanje ona....zelim joj pruziti ruku, izvuci je iz svega toga, biti joj oslonac, a ona to nekako jednostavno odbija....i to mene jednostavno rastužije....i postajem nesposoban, da pomognem osobi do koje mi je vise stalo nego do mene....kaze mi da ona mene ne zaslužuje, a to nije tako, jer svako zaslizuje nekoga, tako i ona mene zasluzuje, kaze da ja previse radim za nju, a to nije tako...meni je to sitnica...sve bi ucinio da joj pomognem, u toj prici sam ja najmanje vazan, i neka me sve to ponovo baci na dno, ali biti cu sretan da joj pomognem i da budem na samome dnu sa njom....barem ce znati da nije sama i da sam uz nju....i biti cu... |
12.06.2007., utorak
Jedna pjesmica....
|
.... Šeteao sam mracnim ulicama Obavijen tugom... Bez cilja, bez volje Potpuno sam... Šetao sam tako, Sve do jedne kišne večeri Večeri kad sam te ugledao; Kad su nam se usne spojile... I više mi ulice nisu mračne, Tuga je nestala, Sada sretan šetam Držeći tebe za ruku... |
03.06.2007., nedjelja
Idemo dalje....
Pa valjda cu nastaviti pisati blog...ako budem imao sta pametnog za reci... sad kad sam se rjesio jednog djela zivota...neznam sta bi dalje...imam sad slobodnog vremena na pretek...pa si ode traziti posao i tako...dosta mi je vise onog depresivnog stanja...okrenuo sam se za 180°stupnjeva... ali i nesto drugo se dogodilo sto mi je potpuno vratilo volju za svime...zaljubio sam se  nakon dugo vremena...vec sam skoro i zaboravio kako je to...biti zaljubljen...jednostavno prekrasno...i sto je jos bolje, sve se dogodilo neocekivano, zato je jos i bolje...i sada mislim da ce sve biti u redu...da cu napokon biti sretan malo duze vremena i da mi nece lose gluposti padati na pamet, nego samo one dobre... i samo se jos nadam da ce se ljudima kojima je kako sto je meni bilo sve ovako preokrenuti....samo treba odlucno i bez osvrtanja krenuti dalje u nove pobjede (heh koji klišej!) |
26.05.2007., subota
Kraj price
|
i prica zavrsava, tj. zavrsila je veceras tako da ja i moja malena (sada koza) nepricamo vise niti cemo ikada vise pricati.... i ja ode dalje jer... "nebu mene niko jebal" i zato sto "ja radim sta ja hocu" moja dva nova mota i zivotu....koja cu i sljediti... |
19.03.2007., ponedjeljak
....
|
kako usran dan...bash usran.cijeli dan sam nesto tuzan, al bas onako tuga mi para srce...svi su to vidjeli, nisam je mogao sakriti ma koliko god se trudio...kasnije sam pricao s Malenom, i ona je bila nesto tuzna...izgledala je kao da ce svaki tren zaplakati....i to je bilo za mene previsepokusao sam je oraspolozit, ali njeni odgovori i ponasanje samo je pojacavalo moju tugu....moj zivot vise nema smisla, nema smisla nastaviti daje...pokusavam svu tu tugu utopiti u alkoholu, ali ni ova treca litra mi ne pomaze, samo se osjecam sve jadnije i jadnije...ali pijem i dalje, pa kad sve popijem, tada cu jednostavno leci na leđa i zaspati, pa ako bude sreće mozda se udavim u vlastitioj bljuvotini...pa mozda napokom prestane moja patnja...svao ova bol koja se nakupila u meni, iako sam se zadnjih dana osjecao bolje, zivlje,a ne samo kao sjena od covjeka... sada se osjecam kao da sam sam na svjetu...da nema nikoga uz mene, da sam zaboravljen...a to je izgleda istina.... svima vama koji citate ovo, zelim puno srece u zivotu... pozz svima, ako ne i zbogom.... |
16.03.2007., petak
....
|
ova prva dva djela price su samo pocetak...a kraj neznam kada ce biti...moza ni nikada ne saznate kraj...jer nebude bio napisan... thx za komentare.... pozz.... |
15.03.2007., četvrtak
Jedna prica... (2. dio)
|
...veza između Ivana i Mely je potrajala...ali marko je bio sve usamljeniji...drugu curu nje mogao naci, ali nije se ni trudio, kad mu se ni jedna cura nije sviđala...trazio je samo jednu, jednu koju je zelio zaboraviti... no polako s vremenom, Ivan i Mely su se počeli svađat i prekinuli su...i naravno da su se obadvoje jadali Marku...i vamo tamo, uz njegovu pomoc ponovo su prohodali....ali ni to nije trajalo...ponovo sve isto, prekinuše, Marko sredi vezu jos jednom...ali kao su prekinuli po treci put, zamrzili su se...i vise se ni dan-danas nece ni pozdravit na cesti. Naravno da je marko nastavio biti njihov prijatelj i sve je stimalo...vise manje.njih dvoje su nastavili svojim putevima...a Marko je ostao sam, barem se tako osjecao...jedne veceri je otišao u grad s drustvom...zabavljao se, pio...i pio...popio puno previše, nije znao za sebe. nekako je uspio citav doci kuci i onako polumrtav leci na krevet...tada mu je stigla poruka...jedna od brojnih koje mu je Janja slala...s mukom ju je procitao...a s jos vecom odgovorio. nakon godinu dana sto su prekinuli odgovorio joj je na poruku...i ona mu je odgovorila...i tako su ponovo poceli pricati... Nakon nekog vremena, Janja je ponovo dosla; i kao se ona i Marko nisu dugo vidjeli, morali su se ponovo nac...jednostavno su to htjeli. Kad su se nasli, ponovo su otisli prosetat starim mjestima kuda su zaljubljeni setali...i sve se vratilo...ponovo su prohodali...i marko se divno osjecao, tjedan dana koliko je Janja ostajala...te dane nije ni isao u skolu, nigdje, samo je provodio vrjeme s njom...ponovo su se voljeli....sve je bio super dok nije ponovo morala otici; ali su odlucili da ce ostati u vezi, da nece ponovo bezveze prekinuti....i culi su se svaki dan, malo se svađali i mirili se...voljeli se, bili vjerni jedno drugom.... puno hvala na komentarima, evo napisao sam i drugi dio price.... |
12.03.2007., ponedjeljak
Jedna prica... (1. dio)
|
Bilo je to davno, ima vec skoro pa tri godine, u jednom malom ali zivom gradu. bilo je puno maldezi, puno zabave i događanja...u tom gradu je bila jedna ekipa od šest momaka, da ih ne nazovemo odmetnicima; svaku vecer su se nalazili, posto su bili susjedi, i radili razne gluposti, igrali nogomet, vucarali se po gradu, pili, zajebavali se...niko im nije bio ravan.svaku vecre su imali druge cure jer im je ekipa bila vaznija od bilo cega...no u toj ekipi dvojica su bili najpovezaniji,Marko i Ivan, umrli bi jedan za drugog...bili su kao braća. i sve je teklo onako kako treba, i kao netreba (sa stajalista odraslih). no jenoga dana doselili su se novi susjedi...bili su rod. od te dvije obitelji svaki su imali po jednu kćer; jedna se zvala Janja a druga Melani.Bile su nesto mlađe od one ekipe..."braća" su to prvi zamjetili i krenuli u lov posto su te svije kćeri, sestricne, bile lijepe, nove u gradu i na neki nacin neobicne...bilo kako bilo nekako je jedan od braće došao do broja od jedna sestricne i dogovorili su se da ce se sastati negdje da se upoznaju. to je bilo ispred jedne trgovine u osam sati navecer...i naravno da su se obadvije strane pojavile. i jednostavno je sve krenulo, Ivan i Melani su se zaljubili i tada je sve pocelo...jer su dvije sestricen bile nerazdvojne, odnosno nigdje nisu smjele jedna bez druge...tako da je Marko samo pravio drustvo Janji da bi ovi mogli biti nasamo...i ta stalna nelazenja su na neki nacin spojila ovo dvoje i zapoceli su nekakvu vezu. ta veza nije na nista licila, sve je bilo kao prije.barem za Marka...dok za Janju i nije...lijepo je jedne veceri rekla "volim te"! to de dogodilo kad je itko najmanje ocekivao... tako da Marku nije preostalo nista drugo nego da joj odgovori "i ja tebe volim"...kako se ljeto pribrizavalo kraju tako je ljubav jacala i jacala...save dok nisu morali ponovo u skolu...i tada je ona osoba koja ja s lakocom rekla one dvije rjeci...morala se vratiti odakle je dosla, u drugu drzavu...taj dan jedan od brace nece nikad zaboraviti, jer je suzama ispratio svoju ljubav.... ali su nekim cudom ostali u vezi, svaki dan si slali poruke, zvali se...voljeli na daljinu. ali kako nisu bili blizu veza se raspala....marko je prekinuo vezu iako ju je i dalje volio...i s time je prestao svaki kontakt...niti su se culi a niti vidjeli.... dakako da je veza Ivana i Mely trajala i dalje...dok je marko bio sve usamljeniji...iako mu je janja slala poruke, on uporno nije odgovarao, htio ju je zaboraviti...sve do jedne veceri. te veceri je kao i obicno izasao u grad...zabavljo se i pio...pio malo previse... |
11.03.2007., nedjelja
.....heh
|
kako jeben dan...spavao sam do 13 h i sad kad sam budan, vec mi se spava...i glava me boli, i malo mi je muka...al za to je sve kriv jedan trenutak...nakon sto sam sinoc postao i malo prckao po dizajnu...u jednom trenutku sam osjetio takvu potrebu da odem u grad i otisao sam...iako je kisa padala...al zato je bilo ludo; nesjecam se kada sam se zadni put tako proveo...nazajebavao se , vidio staro drustvo, poznanike i ostalu gamad...naplesao sam se (iako jako rjetko plesem)...al zenska bića (cure, bez uvrede) bila su nemoguća...naplazile su s po meni naplesale...barile me neprekidno...a ja nisam imao volje za ni jednu...znate vec da u mom zivotu postoji samo jedna...tako da nisam nista umocio...a mogao sam...ali nije to to....heh...mogu se sam sebi smijeti koliko sam jadan... vidim da na svaki post imam po dva komentara...heh...pa neko i cita ova sranja sto pisem lol ustvari mi je drago sto neko cita...i sto ostavlja komentare...stvarno thx na komentarima pozz |
10.03.2007., subota
Subotnja vecer...
|
e da tao je vecer koji vecina ljudi ceka cijeli tjedan...vecer kada svi idu van...u prepune kafice i disko...da da bash pravi uzitak...tako sam i ja nekada davno, al sada je subota samo dan kada se ubijam od dosade...jer namam sta raditi u gradu...uvijek ista lica, isti događaji, pa kome nebi dosadilo...danas bash nemam volje za grad...pocela je mutava kisa padat i tako... prije sam imao samo jedan razlog da idem u grad...pogotovo ako sam znao da je Malena u gradu...tada sam zano ici bez obzira na vrijeme...a sada...bezveze...i da sad odem, opet bih upoznao se s nekom curom, i prohodao s njom...a to vecinom traje po dva dana...jer nemogu biti ni s jednom...kad volim Malenu i samo hocu biti s njom...ni jedna druga me ne zanima... e i tako mi je, al sta ces, tome bash i nema pomoci... al glavu gore!!! (...da bash!) e i jos samo da se osvrnem na svoj prosli post...sto se tice onog s autom; pa ovako...vec me je tri puta udario auto, onako samo naletio na mene i pokupio me...al sveki put je zavrsilo tako da je bila veca steta na autu nego na meni...na koliko god je daleko odletio... hajd pozz svima.... |
